Pojmovnik carinskih termina

Pojmovnik carinskih termina

import and export concept signpost hand drawing on tablet pc

ATA karnet je međunarodni carinski tranzitni dokument koji u svetu sinonim pasoša za robu. Koristi se za pojednostavljenje privremenog uvoza, a u Srbiji ga može izdati Privredna Komora Srbije za postupak privremenog izvoza (i ponovnog uvoza robe u nepromenjenom stanju). U praksi se najčešće koristi za privremeni uvoz/izvoz robe za sajamske izložbe, kao i robi namenjenoj za ličnu ili profesionalnu upotrebu, trgovačke uzorke, stručnu i naučnu opremu. Rok važnosti ovog dokumenta je do 12 meseci. Specifičnost ovog dokumenta ogleda se i u tome što se može koristiti bez angažovanja špeditera

Bankarska garancija je bankarski uslužni posao kojim banka garantuje poveriocu da će dužnik uredno da izvrši svoju obavezu, tj. da će poveriocu da izmiri obavezu o dospeću ako to dužnik ne učini. Banka se kod ovih poslova pojavljuje u ulozi jemca.

Bescarinska zona je područje koje je obično smešteno pokraj međunarodne luke i na koje uvezena dobra mogu biti iskrcana, uskladištena i ponovno ukrcana bez plaćanja carine (customs duties) ili drugih vrsta posrednih poreza (indirect tax), uz uslov da ne budu uvezena u zemlju u kojoj se bescarinsko područje nalazi. Bescarinskim područjima obično se smatraju područja izvan državnog područja zemlje, kao i područja u kojima trgovci mogu da posluju bez ograničenja.

Carinarnica je organizacioni, odnosno područni organ u strukturi Uprave carina gde se u celini ili delimično mogu sprovesti sve ili pojedine carinske radnje utvrđene carinskim propisima.

Carinska kontrola obuhvata pojedine radnje koje preduzima carinski organ (u Republici Srbiji: Uprava carina), kao što su pregled robe, uzimanje uzoraka, kontrola postojanja i autentičnosti dokumentacije, pregled knjigovodstvenih i drugih dokumenata, pregled prevoznih sredstava, pregled prtljaga i druge robe koju jedno lice nosi sa sobom ili na sebi i sprovođenje službenih provera i sličnih radnji u cilju obezbeđivanja pravilne primene carinskih i drugih propisa.

Carinska plomba predstavlja carinsko obeležje koje se postavlja u određenim carinskim postupcima, kako bi se sprečilo neovlašćeno raspolaganje robom, i očuvala istovetnost robe. U carinska obeležja spadaju još i carinski štambilj i carinski pečat.

Carinska roba je roba koja se unosi ili prima u carinsko područje, kao i roba koja se iz tog područja izvozi ili šalje. Carinskom robom smatra se i roba koja tranzitira tim carinskim područjem, odnosno koja se prenosi preko tog carinskog područja.

Carinska tarifa je sistematizovani spisak roba sa stopama carine. Carinsku tarifu čine nomenklatura robe i stope, odnosno iznos carine propisane za pojedine robe u toj nomenklaturi.

Carinski agent je fizičko ili pravno lice registrovano za obavljanje delatnosti međunarodne špedicije, koje je Uprava carina ovlastila da sprovodi radnje u carinskom postupku ili u vezi sa tim postupkom.

Carinski dug je obaveza lica da plati iznos carine i drugih uvoznih dažbina u roku od 8 dana, a u skladu sa propisima-ukoliko drugačije nije dogovoreno!

Carinski nadzor je skup opštih mera i radnji Uprave carina u cilju sprovođenja carinskih i drugih propisa u odnosu na robu koja podleže carinskom nadzoru, uključujući mere za obezbeđenje istovetnosti robe od prispeća na carinsko područje do okončanja carinskog postupka (praćenje i čuvanje carinske robe, uzimanje uzoraka, prospekata, fotografija ili drugih podataka), stavljanje carinskih obeležja i overu propisanih dokumenata.

Vrste klauzula

Vrste klauzula

Važno je napomenuti da klauzule EXW, FCA, CPT, CIP, DAT, DAP, DDP važe za sve vrste prevoza dok preostale važe samo za vodeni saobraćaj.

Klauzule Inkoterms-a se obeležavaju sa tri slova koja označavaju određenu ugovornu praksu. Danas su u upotrebi sledeće klauzule:

Incoterms

Inkoterms

Inkoterms (Incoterms) su jednoobrazna međunarodna pravila u trgovačkim poslovima, koje radi olakšanja spoljnotrgovinskog prometa izdaje Međunarodna trgovinska komora u Parizu.

Inkoterms (Incoterms) su jednoobrazna međunarodna pravila u trgovačkim poslovima, koje radi olakšanja spoljnotrgovinskog prometa izdaje Međunarodna trgovinska komora u Parizu. Inkoterms je pojam koji označava transportne klauzule kojima se precizira niz prava i obaveza kupaca i prodavaca a naročito: prelazak rizika, prelazak troškova, mesto, vreme i način predaje, pribavljanje transportnog sredstva, osiguranje u transportu, i dr. Svaka od Inkoterms skraćenica označava određen položaj robe u prometu, odnosno ugovorene uslove isporuke. Obaveze stranaka iz Inkoterms-a nastupaju samo u slučaju ako je prethodno dogovoreno njegovo korišćenje.

Opšta pravila

Prilikom primene odredbi iz klauzula poželjno je pridržavati se određenih pravila:
– ukoliko nije izričito drugačije navedeno u kupoprodajnom ugovoru, dužnosti prodavca ne obuhvataju obavezu da uruči polisu osiguranja u korist kupca;
– na isti način (tj. ako nije izričito drugačije ugovoreno) svaka isprava o prevozu, koju prodavac stavlja na raspolaganje kupcu, mora biti čista;
– „zemlja otpreme” znači zemlja odakle prodavac treba da otpremi robu ka imenovanom mestu isporuke na granici ili u zemlji uvoza, bilo putem javnog prevoznika bilo koristeći vlastita prevozna sredstva;
– „troškovi” znače svaku naknadu, dažbine i izdatke vezane za izvršavanje obaveza obe ugovorne strane a koji nastaju i terete ih i koje ugovorne strane plaćaju saglasno odgovarajućim propisima;
– „konosman” znači dokument koji je izdao prevoznik ili neko drugi u njegovo ime; on predstavlja potvrdu da je roba utovarena i služi kao dokaz o postojanju ugovora o prevozu, isto tako i kao dokaz o isporuci robe na brod; može glasiti na vozarinu plaćenu unapred ili vozarinu plativu na odredištu;
– stranke su slobodne da posebnim odredbama obesnaže sve ono što je pravilima predviđeno;
– stranke mogu usvajati Inkoterms-e kao opštu osnovu svog ugovora, ali mogu ugovoriti i razne varijacije ili dopune prema potrebama određenih trgovinskih struka ili u skladu sa okolnostima ili prema njihovim specifičnim potrebama;
– nijedna odredba u njima ne utiče neposredno ili posredno na odnose ma koje stranke sa prevoziocem koji su definisani u ugovoru o oprezu;